|
|
Get your own Chat Box! Go Large!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ej, ljudi.. odlučila dsam napisati novi post. ali ne znam kaj da napišem... na more idem tek u osmom mjesecu pa mi je prilično dosadno.. a da vama ne bude dosadno evo par smiješnih slika...
nadam se da je dosta i da su dobre... kommajte mi...
ej, ljudi, sorry kaj nisam tak dugo objavila post, ali mi je cijeli kompjuter u banani a posebno internet. nadam se da ćete nakon ovoliko vremena ipak htjeti posjećivati moj blog. pripremila sam vam jednu reportažicu iz Dubrovnika gdje smo ja i Andrijana bile na Državnom Lidranu. Uživajte!!!
San ili java?
Sva umorna od putovanja iz Novigrada spremam se za još duži i naporniji put- do Dubrovnika. S velikom dozom umora i još većom uzbuđenja, uzimam torbu u ruku i krećem prema automobilu. Tata je stavlja u prtljažnik, a ja već sjedim u autu. Krećemo do hotela Turist u Varaždinu, naše polazne točke. Uzimamo torbu i krećemo prema grupici ljudi koja već čeka. Nakon nekog vremena dolaze Andrijana i naša mentorica, prof. Sanja Biškup. Svi smo nestrpljivi. Dolazi dugo očekivani autobus već napola popunjen. Posljednji put prije polaska pozdravljam se s obitelji. Tužna što ih opet dugo neću vidjeti, ali jako sretna što idem na državni Lidrano sa svojim novinarskim radom- intervjuom s piscem Pavlom Pavličićem. Idu i Andrijana Petrina iz 7.b i Damjan Grđan iz 5.a razreda sa svojom radio igrom, Ole i Trufa. Tek sad shvaćam da idem u Dubrovnik, grad koji je mnogo puta nazvan najljepšim gradom Hrvatske i među najljepšim je gradovima svijeta. Nakon što smo se smjestili i podijelili dojmove, shvatimo da je pred nama dvanaest sati vožnje autobusom.
Tirena
Varaždin, Zagreb, Karlovac, Zadar, Šibenik, Split, Makarska… Nakon čak osam sati vožnje
sve te gradove smo prošli, a od Dubrovnika ni D. Sad silazimo s autoceste i vozimo starom cestom, prepunom zavoja. Već smo svi umorni, mrzovoljni i nestrpljivi, a posebno ja koja nisam ništa spavala. Konačno! Poslije četiri sata konačno ugledamo Dubrovnik! Autobus staje kod hotela Tirena. Na recepciji čekamo, a nakon nekog vremena i dočekamo ključeve soba. Hotel je jako velik i nadasve kompliciran, pa je Andrijani i meni trebalo da nađemo sobu 361 10 minuta. Dugo nam treba da otključamo, a neizvjesnost raste… Ulazimo u sobu i oduševljene smo veličinom sobe. Soba je lijepa, dobro uređena s dva velika ormara, balkonom, televizorom i velikom kupaonicom. Raspremamo se, malo odmaramo i začas krećemo na večeru.
Otvorenje
Nakon večere svi izlazimo van gdje nas već čeka autobus. On nas prevozi do središta grada. Pošto nikad prije nisam bila u Dubrovniku oduševljava me Stradun, sve te stare građevine, more, ljepota samoga grada… Dolazimo pred Vrata od ploča gdje nas svečano puštaju u grad. Pred Kneževim dvorom počinje svečano otvorenje. Program je bio zanimljiv, bilo je igrokaza, baleta, stepanja, a do vrhunca gdje su nas gradski poglavari svečano pustili u grad. Nakon otvorenja krećemo u Kazalište Marina Držića gdje se odvijaju nastupi pojedinačnih recitacija.
Oko deset sati krećemo natrag u hotel.
Dan D
Danas me čeka naporan dan. U deset sati krećem na okrugli stol za školske listove. Saznajem dota toga korisnog: kakav list treba biti, što prosudbeni odbor Lidrana posebno ocjenjuje itd. za to vrijeme moji su kolege bili na okruglom stolu za radijske emisije gdje je njihova radio igra dobila posebne pohvale. Ovom prilikom im čestitam. Nakon ručka slijedi okrugli stol za samostalne novinarske radove. Već kod ulaska u dvoranu hvata me velika trema. Svaki učenik svoj je uradak trebao pročitati pred prosudbenim odborom i ostalim učenicima te njihovim mentorima. Članovi odbora prozivaju moje ime. Dolazim do njih i Željke Horvat- Vukelja, urednica Modre laste mi objašnjava koje dijelove teksta moram pročitati. S velikom tremom pročitam zadani tekst te odgovorim na pitanja prosudbenog žirija. Nakon što smo čuli sve radove, trebali smo izabrati jedan koji će se pročitati na završnoj priredbi. Većina je izabrala Karla Kralja i njegov tekst „Lovci prodaju maglu“. Zadovoljna što je sve dobro prošlo, krećem prema hotelu.
Radio Dubrovnik
Sljedećeg dana nakon doručka krećemo na sastanak prosudbenog odbora za radijski izraz s učenicima. Mentori nas ostavljaju, a mi se dijelimo u tri grupe. Naša grupa u kojoj smo: Ana i David (treći razred) iz Čakovca, Damjan, Andrijana i ja dobivamo zadatak saznati zašto se hotel u kojem mi boravimo naziva Tirena i moramo prevesti ulomak iz Držićeve pastoralne drame Tirena. S veseljem odlazimo na naš prvi novinarski zadatak. Ispitujemo prolaznike i osoblje hotela. Nismo baš puno saznali, pa smo morali sami prevesti većinu teksta koji je na staro dalmatinskom narječju. Dali smo sve od sebe i uspjeli! Shvatili smo o čemu se radi, i uspješno su naši mali dramaturzi pročitali tekst. Odlazimo u hotel na ručak te opet odlazimo na radijsku radionicu, ali ovaj put na radio Dubrovnik. Druge grupe su isto iznijele što su napravile i krećemo sa snimanjem naše radijske emisije.
Tulum
S radija odlazimo u centar grada i na gradske zidine. Zidine su prekrasne. Jedinstveni je doživljaj biti tamo i vidjeti Dubrovnik iz te perspektive. Zabavljali smo se, fotografirali, ali i nahodali. Prošli smo sve dubrovačke dućane. Opraštamo se od zidina i vračamo se u hotel. Nakon večere slijedi zabava za učenike. Plesali smo, pjevali na karaokama i istodobno se opraštali jer smo znali da je sutra sve gotovo.
Oproštaj
Andrijana i ja smo se trebale probuditi vrlo rano, u šest sati da spremimo torbe i pospremimo sobu jer u osam sati treba biti prazna. Ali (uvijek postoji ali), umjesto u šest sati, mi smo se probudile u sedam i petnaest jer smo zaspale. Užurbano pospremamo odjeću, kozmetiku, slatkiše… I taman kad smo bile gotove, pozvoni nam profesorica da moramo ići. Teglimo teške torbe cijeli kat, pa sve do autobusa. Ostavljamo ih tamo, a pošto je svečano zatvaranje u deset sati, idemo malo do plaže, da i mi vidimo to dubrovačko more. Sve je bilo predivno, do kada nije počela padati kiša. Brzo odlazimo do dvorane Popiva, u kojoj se odvijalo svečano zatvaranje. Priredba je bila vrlo zabavna, ali nitko nije bio sretan jer je to ipak bilo zatvaranje.
Dome, slatki dome!
Odlazimo u autobus i smjestimo se. Pregledavamo slike na fotoaparatima, razgovaramo. Shvaćamo da je našoj dubrovačkoj pustolovini došao kraj. I opet, nakon dvanaest sati vožnje svi umorni dolazimo u Varaždin. Tamo me već čekaju roditelji koji bi htjeli sve čuti i saznati, a ja bih samo htjela u svoj krevet…
Ej ppl! Znam da me dugo nije bilo i da jedva čekate da pročitate moj novi post! Pa da počnem… Ovako… Većina vas (nadam se) je primijetila da me skoro dva tjedna nije bilo u školi. Prvo sam bila tjedan dana u Novigradu u Istri, tj. sudjelovala sam na Novigradskom proljeću. To je jedna velika smotra za sve vrlo dobre učenike koji se ističu u nekoj kreativnoj djelatnosti kao što su: slikanje, keramika, lutkarstvo, video, izrada kostima, radio, ples, pjevanje, skladanje, gluma i film. Ja sam sudjelovala u filmskoj radionici. Bilo nam je super! Već prvi dan smo se rasporedili u dvije grupe i pisali sinopsise za dva različita filma. Pošto je tema ovogodišnjeg NP-a bila sva bogatstva životinjskog carstva, sadržaji naših filmova su se morali podudarati s tom temom. Moja grupa je napisala sinopsis za film na parodiju bajke Tri praščića. Već drugi dan od dolaska počeli smo sa snimanjem filmova. Pošto nismo baš imali sve potrebne rekvizite, svakako smo se snalazili. U snimanje smo uložili puno truda, domišljatosti i nadasve smo bili vrlo kreativni. Ekipa koja je snimala bila je luda: Soldo kao Vukk, Nina kao Gica 1, Anja kao Gica 2, moja malenkost kao Gica 3 (šmrc, a rekli su mi du bum redateljica, ali nije bilo dosta glumaca), Bruno kao Stablo, Marko kao snimatelj, Karlo kao scenski radnik 2 te vrlo snalažljivi i zabavni hospitanti koji su dobivali uloge kućice, scenskih radnika, ograde itd. S montažom filma počeli smo na vrijeme, tj. dva dana prije roka tako da je sve bilo na vrijeme gotovo. U sobi sam bila s Anjom iz Zagreba (pozdravljam te) te s Ivonom iz svoje škole. Najviše sam se sprijateljila s Donatom iz Varaždina kojoj ovom prilikom šaljem veliki pozdrav!!! Na završnoj priredbi svaka je radionica iznijela svoj uradak, slikari su napravili scenografiju za pozornici, dramaturzi, glumci su odglumili predstave, zbor je pjevao, a uradci video i filmske radionice prikazani su u kino dvorani. Reakcija na naš film je bila super i mi smo bili jako zadovoljni. Nakon toga slijedile su karaoke i završni party. Na party-u smo se super zabavili i naplesali. Nažalost drugi dan je bio zadnji. Već rano ujutro sve su torbe bile spremne. Skoro svi su plakali jer se rastajemo i opraštamo od Novigrada. Vidimo se sljedeće godine, Cittanova!!! A o državnom Lidranu u Dubrovniku u sljedećem postu... evo i da ne zaboravim... hvala svima na komentarima!!!
Pošto svi prvi post pišu o sebi, ja neću. Pisat ću o svom blogu... eh, prije sam imala blog al mi je dosadil pa sam ga izbrisala, sad pošto blog-groznica opet vlada, opet sam ga napravila. Pa ovo je jedno mjesto za druženje, zabavu viceve i ostalo. Zato evo vam nešto smiješno što sam skinula s neta:
Biseri iz naših novina
Jutarnji:
"Ostao bez noge u kafiću Foot Loose"
Arena:
"Častio rakijom, ubio sjekirom"
"Zagrebačka banka zadovoljna brojem pljački poslovnica"
Večernji:
"Na svadbi sanitarnih inspektora 540 oboljelih od salmonele"
Arena:
Susjeda šizofreničnog mladića koji je sjekirom ubio majku veli:
"Ma uvijek je bio problematičan. Da znate kako je samo znao nasekirati majku."
Jutarnji:
"Ubio ženu, a žali za ovcama".
"Kopao nos trčeći, pa usput iskopao oko"
Iskon:
Nakon sto je Jelena Kostanić u tri seta pobijedila tenisačicu Yuan Meng, nadnaslov na Iskonu: "TEŠKO S MENGOM"
Jutarnji:
"Pozvao ga na ćevape i silovao u šumi"
Slobodna Dalmacija:
"Osnovnoškolci ubili boga u vjeroučiteljici"
I da, puno komentirajte!!!! 
